Vrste moždanog udara, njegov nastanak i dijagnoza lečenja


Moždani udar se javlja pri ograničenoj cirkulaciji krvi kroz mozak (osim trauma druge prirode), te uzrokuje odumiranje ćelija mozga. Glavna opasnost po nastanak šloga jeste povišen krvni pritisak. Sve ostali faktori zauzimaju sekundarna i tercijalna mesta kao što je to pušenje, gojaznost, povišen holesterol, dijabetes, atrijalna fibracija itd. Dve glavne podele šloga su ishemijske i hemoragijske prirode. Ishemijski šlog nastaje blokadom krvnih sudova. Hemoragijski šlog nastaje krvarenjem direktno u mozak ili u okolni prostor mozga.

Vrste moždanog udara

1. Ishemijski moždani udar.

Parcijalna ili potpuna ograničenost cirkulacije krvi kroz krve sudove mozga ili vrata rezultira disfunkcijom moždanog tkiva određene oblasti mozga. Razlozi nastanka ishemijskog moždanog udara mogu biti: tromboza tj. postojanje krvnog ugruška u nekom od krvnih sudova koji će pre ili kasnije završiti u krvnim sudovima mozga i izazvati zastoj cirkulacije. Embolizam je sličnog karaktera, isto stvara opstrukciju protoka krvi kroz krvne sudove. Takozvana cerebralna venska tromboza i opšti nedostatak snabdevenosti moždanog tkiva krvlju može da bude razlog nastanka šloga.

Postoji nešto što se u medicinskoj praksi naziva kriptogenični šlog - odnosi se na šlog čiji razlog nastanka biva nejasan.

2. Hemoragijski moždani udar.

Ova vrsta šloga deli se u dve potkategorije:

  • Cerebralna hemoragija - predstavlja krvarenje samog mozga prilikom pucanja arterije u mozgu. Na okolno tkivo biva izlivena krv, kako krvarenjem moždanog tkiva ili krvarenjem iz moždanog ventrikularnog sistema.
  • Subarahnoidalna hemoragija - krvarenje unutar lobanje između aragnoideje i pije mater.

Ove dve podvrste moždanog krvarenja ujedno predstavljaju i dve različite intrakranijalne vrste krvarenja, odnosno krvarenja unutar lobanje. Epiduralno i subduralno krvarenje ne smatraju se moždanim udarom.

Simptomi nastanka moždanog udara

Simptomi koji ukazuju na nastanak šloga počinju instantno, traju svega nekoliko sekundi ili minuta i većinom nemaju progresivnu funkciju. Simptomi su direktno uslovljeni oblašću izlivanja krvi i što je veća oblast u pitanju, to su simptomi mnogobrojniji, tj. veći deo funkcija je izgubljen. Neke vrste šloga mogu da stvore dodatne simptome kao što je slučaj kod intrakranijalnog krvarenja gde krvarenje van tkiva mozga stvara pritisak na tkivo mozga i pritiska njegove strukture što direktno utiče na novonastale simptome. Većina vrsta moždanih udara nema glavobolju kao simptom predudarnog stanja osim kod subarahnoidalne hemoragije i cerebralne venske tromboze. Takođe, oronulost lica, poteškoće u dizanju ruku ili ako jednu ruku diže a drugu ne, ogromne su šanse da je posredi izliv krvi na mozak tj. moždani udar. U zavisnosti od oštećene regije tkiva mozga, simptomi se razlikuju, ali mahom neki od pomenutih simptoma moraju postojati u tom slučaju, na primer: utrnulost bilo kojeg dela tela, nagla ograničenost vodnog polja i govornih funkcija (nemogućnost izražavanja korektno i jasno, ukočen jezik), mlitavost mišića ili preterani refleksi i sl. Obično su simptomi vidljivi samo na jednoj strani tela, jer se retko dešava istovremeno krvarenje na obe strane mozga. Obično nefunkcionisanje leve ruke ukazuje na moždani udar desne strane mozga i obratno. Na primer, ukoliko je posredi šlog korena mozga, tada osoba neće moći da raspozna mirise, ukuse, čulo i vid će imati posledice takođe. Opadanje očnog kapka, oticanje, nenormalna reakcija na svetlost, problem sa ravnotežom i vrtoglavica, zaboravljanje i sl.

Dijagnoza moždanog udara

Dijagnoza se najlakše i najčešće uspostavlja neurološkim testiranjima tj. pregledima kao što je CT skeniranje ili magnetna rezonanca, ultrazvučni dopler ili arteriografija. Dijagnoza je uvek klinička i iako krv ne odaje vrstu moždanog udara, svakako je od velike pomoći pri određivanju uzroka nastanka šloga. Nakon određivanja vrste šloga, koriste se mnogobrojni testovi koji imaju za cilj da poboljšaju i usmere tretman lečenja nabolje. Ovi testovi su međusobno zavisni i pre svega odnose se starost pacijenta, jer uzroci moždanog udara bivaju različiti s godinama.

Koriste se:

  • Ultrazvučni dopleri karotidnih arterija - detekcija zapušenosti arterija vrata
  • Elektrokardiogram i ehokardiogram - detekcija aritimija i ugrušaka u srcu koji su potencijalna opasnost po krvne sudove mozga i krvotok
  • Holter praćenje - prate se otkucaji srca sa ciljem detekcije abnormalnog otkucaja (ritma)
  • Angiogram - ukoliko se sumnja da je uzrok krvarenja deformacija arterija ili vena u pitanju
  • Analize krvi - određuje se nivo holesterola u krvi

Ukoliko zapazite da neka osoba ima pomenute simptome, posebno ukoliko je reč o više sličnih simptoma - odmah kontaktirajte najbližu lekarsku ustanovu.

Saznaj više na: Medihelp.co.rs - Moždani udar